Ova fotografija predstavlja stanje mog uma kada sam krenuo na pripreme. Mislio sam kako ja to nikada necu uspeti jer su moji crtezi bili katastrofalni, ravni nivou predskolske dece. Prvo su tu bile Mila i Dragana da me smire. Odmah zatim su pocele da me poducavaju tehnici, koju je trebalo dovesti do savrsenstva vezbom, kod kuce. Ali morate biti spremni na to. Strasno zvuci to da vikend, umesto odmarajuci, provedete u ,,drugoj" skoli, ali se nase profesorke trude da nam olaksaju to odrzavajuci pozitivnom, tu radnu atmosferu. To sto je nasa grupa bila mala nam je omogucilo da se osecamo kao porodica u kojoj su Dragana i Mila imale roditeljske figure. Uspevali smo da se salimo i smejemo, sto dokazuju i fotografije na ovom sajtu, dok smo strogo pazili na vreme rada, posto je to jedna od najvaznijih stavki na prijemnom/milion stvari mora da se uradi za samo 4 sata/. Ova moja prica ima srecan kraj jer sam upisao fakultet kao 46. na listi :D

C ya na pripremama, jer cete vi na njih ici, a mi cemo dolaziti da vidimo kako napredujete i kako su nase profesorke =)